Razlozi za meditaciju mogu biti brojni. To je potpuno razumljivo uzimajući u obzir različitost među ljudima, njihovim ciljevima i poteškoćama koje žele rešiti meditacijom.

Na samom početku bitno je odrediti zašto uopšte želimo da meditiramo, odnosno šta želimo da postignemo meditacijom.

Ovaj kratak tekst je nastao na osnovu materijala izloženog u knjizi „Uvod u meditaciju“, autora Šravasti Dhammika. Knjigu je priredio Branislav Kovačević osnivač i predsednik Theravada budističkog društva „Srednji put“ .

Autor je razloge za meditaciju podelio u sledeće 3 grupe:

  • Praktični razlozi
  • Terapeutski razlozi
  • Transcendentalni razlozi

Praktični razlozi za meditaciju

U grupu ljudi koji meditiraju iz praktičnih razloga spada najveći broj ljudi koji praktikuju meditaciju.

Jednostavno, u današnje vreme ljudi osećaju da su pod stalnim stresom i da gube kompas u kom pravcu ide njihov život.

Stalne strepnje, brige i problemi su ono što samo doliva ulje na vatru. Takođe, ljudi žele da budu srećni i žele da poprave kvalitet svog života.

Dakle, u pitanju su pre svega praktični razlozi za praktikovanje meditacije i očekivanje ljudi da će im meditacija u tome pomoći.

Brojna istraživanja pokazuju da je meditacija zaista korisna u ovakvim situacijama. Meditacija pomaže u oslobađanju od stresa i povećava kvalitet života. Ljude čini srećnijim i daje im jasniju percepciju sebe i sveta oko njih.

Terapeutski razlozi

U ovu grupu bi svrstali ljude koji imaju ozbiljne psihičke probleme i koji meditaciju mogu videti kao terapiju koja će im pomoći na putu ozdravljenja. Ovde se misli na stanja kao što su klinički dijagnostikovana depresija, šizofrenija, prekomerna uznemirenost, itd.

Meditacija zaista može biti korisna u terapeutskom smislu, međutim problem je u tome što većina učitelja meditacije nema iskustva u radu sa nekim ko ima psihičke probleme. Zbog toga se može desiti da meditacija ustvari uveća probleme umesto da ih reši, odnosno izleči.

Savet autora je da ako imate neki od ozbiljnijih psihičkih problema, ne pokušavate da te probleme rešite meditacijom. Savet je da se obratite svom psihoterapeutu i pokušate da sa njim rešite taj problem.

Kada je problem rešen, odnosno kada se vratite u stanje normalnosti, tada je sasvim u redu da počnete sa praksom meditacije.

Transedentalni razlozi

Određena grupa ljudi kao cilj meditacije vidi probuđenje, prosvetljenje, spajanje sa Bogom ili nirvanu. Ukoliko se posmatra budističko učenje, onda to i jeste smisao meditacije.

Međutim, autor upozorava da većina ljudi nema predstavu o čemu govori kada priča o prvom stupnju probuđenja ili o nirvani. Njegovo mišljenje je da se ti ljudi često vode idealističkim, romantičarskim idejama kada je meditacija u pitanju.

Drugi problem koji se javlja je to da praktikanti sa transendentalnim razlozima za meditaciju postanu opsednuti koracima ili stepenima koje trebaju dostići i proći na putu ka cilju. Prosto se izgube u teorijskim razmatranjima koraka koje treba preći.

Takođe, mogu postati vrlo uznemireni ako ne vide očekivane rezultate svoje prakse, čak i nakon dugog perioda redovne meditacije.

Zbog svega iznetog, autor smatra da većina ljudi meditaciji treba da pristupi iz čisto praktičnih razloga. Osnovni cilj bi trebalo da bude da se čovek dovede u red, da bude smiren i sabran i da ima jasniju percepciju sebe i sveta oko sebe. Da srećnije i bolje funkcioniše u datim okolnostima. Da ima snage i mudrosti da se nosi sa problemima, usponima i padovima koje život neminovno nosi.

Treba reći i da, bez obzira na cilj meditacije, treba imati u vidu da će efekti meditacije biti relativno mali ukoliko meditaciju ne prati i promena načina života, loših navika, ponašanja i stavova.

Recimo, po budističkom učenju, meditacija je deo Plemenitog osmostrukog puta, koji uključuje i pridržavanje određenih moralnih načela, izbegavanje droga, alkohola, itd.

U sledećem tekstu Kako meditirati ili kako početi sa meditacijom će biti ukratko opisani osnovni principi meditacije kao što su mesto za meditaciju, položaj pri meditaciji, usmeravanje pažnje na dah, itd.